Nasilje nad ženama nema utemeljenje u učenjima ni jedne vere, poruka je okruglog stola koji je prošle sedmice održan u Gacku.
Iako se nasilnici često zaklanjaju iza vere, a fizičko nasilje nad ženama pravdaju time da su Bogom određeni da ženi budu gospodari i vođe, učesnici su istakli da tako nešto ne može da se nađe ni u Bibliji niti u Kuranu.
Verske knjige nikada nisu promovisale nailje nad ženama istakao je neuropsihijatar i terapeut dr Behzad Hadžić
“Nikad više u svetu nismo imali konvencija niti zakona, a nikada više kršenja u praksi. Sve su propovedi dobre u teoriji, ali u implementaciji verskih kanona, očito da nešto ne štima”naglasio je, .
Objašnjavajući ovaj problem koji je po njemu suštinski, esencijalan za celo čovečanstvo o kojem ne pričamo mnogo, dr Hadžić je rekao da u osnovi svakog nasilja uvek srećemo dva bitna elementa – strah i nesigurnost.
“Sva su nasilja jednako bitna, ali ono u porodici ima i posmatrače na koje sve ovo utiče, a to su deca. I tako sve dobija epidemiološke razmere”, naglasio je i dodao da se mora izaći iz zamke da se ovaj problem posmatra kao privatni jer je to opštedruštvena stvar.
“Najviše ljudima mogu da pomognu osobe kojima veruju. Otuda je velika uloga verskih zajednica u tradicionalnim društvima u koje naše može da se svrsta”.
Veroučiteljica Milja Tupanjanin je o nasilju nad ženama i decom, kao i njegovoj prevenciji govorila iz perspektive pravoslavne crkve i pravoslavne teologije.
“Biblija nema dileme, kada govori o muškarcu i ženi. Važno je napomenuti da žena, iako je stvorena kao druga, nije potčinjena. Adam nikakvu ulogu nije imao u njenom stvaranju, pa je njihovo ljudsko dostojanstvo došlo odozgo, niti ga on daje njoj, niti ona njemu”, rekla je na početku i dodala da se kroz čitav Stari zavet mogu pratiti ženske priče u kojim možemo videti da su žene podređene. Uprkos tome Tupanjanin je istakla da ne smemo izgubiti iz vida kontekst u kojem su one nastajale, a to je robovlasničko i izrazito patrijarhalno društvo u kojem je fizički opstanak žene često zavisio od toga da li ima muža, odnosno zaštitnika ili ne.
“Međutim, možemo danas primetiti muškarce koji su veliki vernici, ali zapovedno raspoloženi sa uvek spremnim citatima šta žena treba ili mora. Ili poslodavac koji mnogo troši na hodočašća, a čujete kako se neljudski ponaša prema podređenima. Postavlja se pitanje: gde oni to pronalaze? Odakle crpe pokriće za takve stavove? Neretko uzimaju određeni deo svetog pisma, ali ga ne čitaju do kraja. Nekako je potrebno videti celokupni kontekst”, istakla je veroučiteljica Tupanjanjin tumačeći zapise iz svetih knjiga.
O ženi iz perspektive islama je govorila profesorica Lejla Mezit koja je podsetila prisutne na istraživanja koja pokazuju da se trećina žena u svetu suočila sa nekom vrsto nasilja. Skoro svaka druga žena je iskusila neku vrstu nasilja od svoje 15. godine.
“Iako se Verskim zajednicama često spočitava da su one pokretač negativnog odnosa prema ženama, ipak, nasilje prema ženama je prisutno u svim zemljama, bez obzira na njihovu ekonomsku snagu, demokratsku tradiciju ili stepen razvijenosti obrazovnog sistema“, rekla je mr Mezit.
“Muslimani će vrlo ponosno tvrditi da je islam doneo ista prava ženama kao i muškarcima, ali u stvarnosti, nažalost, često vidimo drugačiju sliku. Očigledno je da postoji nesklad između islama kao ideologije i muslimana kao praktične zajednice. Po mom mišljenju, to je najznačajniji problem u pogledu rodnog diskursa u islamu. Koren toga problema leži u pogrešnoj interpretaciji tekstualnih religijskih izvora. To su pisane reči koje su se pogrešno ili delimično pogrešno interpretirale”, istakla je Lejla mezit na početku svog izlaganja u kojem je analizirala izvode iz Kurana.
Domaćin okruglog stola u Gacku bila je Islamska zajednica, a organizator Populacijski fond Ujedinjenih nacija (UNFPA) koji je uključen u globalnu kampanju „16 dana aktivizma“. Okupio je predstavnike institucija U Gacku, aktiviste i pojedince koji su želeli da čuju više o ovom problemu.