„Naša politika ne valja, jer nismo svi sjeli oko istog stola. Ne želimo ravnopravno da učestvujemo, mi želimo lidere. Ko su lideri? Što bi rekli Frojd i Niče, to su budući demoni. Ko je bio Andrej Plenković prije četiri godine – spasilac HDZ-a. Ko je Plenković sad – demon HDZ. Ni on, ni oni oko njega nisu bili u stanju ostvariti ravnopravnost. Bez ravnopravnosti i jednakosti mi nemamo obrazovnog sistema. Imamo hijerarhiju onih koji misle, a ne misle – biološki materijal koji propušta da misli“, rekao je profesor filozofije i političke teologije i saborski zastupnik u Hrvatskoj Marko Vučetić na tribini „Ocrtavanje morala bande“, koja je sinoć održana u Dubrovniku.
Pored Vučetića na tribini su govorili pisac i kolumnista, jedan od tri osnivača Feral Tribunea Boris Dežulović i pisac i kolumnista iz BiH Dragan Bursać, umjesto najavljenog Viktora Ivančića.
Budući da je model obrazovanja u regionu manje-više je isti, ono o čemu profesor Vučetić govori može se preslikati i na BiH. Po njemu, veća je tragedija od toga što obrazovni sistem proizvodi biološki materijal koji je u stanju da misli, a ne misli, tjerati ljude da isto misle.
„Mi se ne možemo grupisati oko jedne misli, mi se možemo grupisati oko dijaloga, a u dijalogu se mi mijenjamo. Naš subjektivitet se mijenja. To je ono što škola ne shvata, pa i mi, profesori humanistike i filozofije. Ja kad nastupam u Saboru, jedna koleginica mi kaže da nastupam s visoka. Ma visina je moje prirodno mjesto, briga me, jer ako počnem cviliti i govoriti – vi ste obezvrijedili filozofiju, vi ste ovo ili ono, ja sam ušao u svijet hijerarhije, da je ona iznad mene. Ne, ja nastupam i kažem, s filozofske razine to ne vrijedi…“, rekao je profesor Vučetić, zaključujući da je čovjek koji kritički misli usamljen čovjek i “opasan” po društvo, jer želi da ga mijenja.
Smisao škole je, navodi, trostruki – da nas pripremi za tržište rada, da se zaposlimo, da nas usmjerava građanskosti, uz elemenat empatije, te u konačnici da nas usmjerava ka sreći.
„Neko ko je završio filozofiju ne mora značiti da će nužno filozofirati, može se baviti novinarstvom, marketingom… Građanskost bi značila da nas usmjerava ka društvu, da učestvujemo, ne samo da biramo, već da možemo biti birani… Džabe vam sve ako niste srećni, a nećete biti srećni ako su se u vaš um nastanila znanja za koja nemate afiniteta“, zaključio je profesor Vučetić.
Dežulović: Kritička misao se ne proizvodi u tvornici mobilnih telefona u Šangaju
Boris Dežulović ocjenio je da države u regionu proizvode „male idiote sa jasnim nacionalnim identitetom“, ali da je opasan i put kojim ide cijela zapadna civilizacija.
„Prije godinu ili dvije Japan je ukinuo finansiranje humanističkih programa na državnim univerzitetima. Dakle, ti sad u Japanu možeš studirati violončelo ili filozofiju samo na privatnim fakultetma. Logika je vrlo jednostavna – šta će nam violončelista, on ne proizvodi nikakvu dodatnu vrijednost, ništa što se može naplatiti. Ne trebaju nam oni, treba nam IT. To je kult tržišta. Nećemo priozvoditi mlade glumce koji nemaju gdje glumiti, jer pozorište finansira država, poreski obveznici. Poreski obveznik neće da plaća klinca koji će izvoditi kralja Lira, šta će njemu kralj Lir, ajmo mi proizvoditi IT. To je opasan put ne Hrvata, Srba, Bosanaca, već cijelog svijeta. Ali tu se proizvodi kritička misao, ne proizvodi se u tvornici mobilnih telefona u Šangaju“, kazao je Dežulović.
Govoreći o procesu obrazovanja Dragan Bursać je kazao da ima utisak dok razgovara sa 12-godišnjacima da su oni već hodajući mediokriteti. Naglašava da društvo mora imati mnogo pametnije mehanizme žive dijalektike i raditi na stvaranju mislenih bića, jer djeca ovdje nisu misleća bića, ne zato što neće, već im to obrazovni sistem ne omogućava.
“Mi smo došli do toga da je nama iz Banjaluke ili iz Sarajeva skupo otići u Mostar na vikend. Ne samo da smo mi ideološki ubijeđeni da su tamo s jedne strane zle balije, a s druge strane zle ustaše, već mi nemamo ni para da odemo…. To kreće od škole. Imamo nastavni proces koji je potpuno različit i na kraju ima projekat međunarodne zajednice dvije škole pod jednim krovom i ljudi se sa tim morbidnim sistemom hvale”, naveo je Bursać.