Men(s)t(ru)alno siromaštvo

Autor: Direkt Aktuelno Društvo
8 minuta čitanja
Foto: Direkt

Reakcije javnosti na odluku da se u škole u jednom kantonu uvedu besplatni higijenski ulošci ukazala je na njenu polariziranost.

Foto: Direkt

Piše: Adis Nadarević/Media.ba

Higijenske potrepštine, te vrijeme i prostor za higijenu tokom menstruacije su nešto što sebi – prema dostupnim podacima – ne može priuštiti svaka četvrta žena na svijetu. Upravo zbog toga je skovan naziv „menstrualno siromaštvo“ kojeg je u širu javnost nedavno lansirao jedan bh. političar, zbog čega je instantno postao meta kritika, omalovažavanja i ismijavanja. Nažalost, u toj spremnosti da se spominjanje pojma menstrualnog siromaštva ismije i omalovaži je upravo i sadržan uzrok zbog čega je ono još uvijek taboo tema u našem društvu i zbog čega, na kraju krajeva, taj oblik siromaštva i postoji.

A stvarno postoji. Menstrualno siromaštvo je stvaran problem koji se definiše kao nedovoljan pristup menstrualnim higijenskim proizvodima, sanitarnim prostorijama ili adekvatnoj edukaciji. Za Bosnu i Hercegovinu ne postoje kredibilni slični podaci, ali prema nedavnom istraživanju udruge PaRiter u susjednoj Hrvatskoj gotovo svaka deseta žena ne može sebi priuštiti proizvode za menstrualnu higijenu ili na njima značajno štede.

No, nije samo o priuštivosti higijenskih proizvoda riječ. Dvadeset posto žena je izjavilo kako na poslu nemaju sapun za osnovnu higijenu, a četvrtina njih tokom radnog vremena ne mogu uzeti pauzu kako bi održavale menstrualnu higijenu kada im je to potrebno. Sve su to elementi menstrualnog siromaštva o kojima se ne govori dovoljno iako predstavljaju značajan udar na kvalitetu života gotovo polovine populacije u najvećem dijelu njenog života.

Kontekst postaje razumljiviji kad saznamo da je prosječnoj ženi u Bosni i Hercegovini potrebno oko 50 KM za proizvode koji su joj neophodni da podnese jednu menstruaciju. Toliko (bar za sada) koštaju ulošci, tamponi, sredstva za pranje, vlažne maramice i ostale stvari koje se u percepciji konzervativaca misteriozno pojavljuju u kupaonici i troše se u onih nekoliko dana.

Mnogi muškarci nemaju pojma ni koliko te stvari koštaju niti od kojeg novca ih žena ili djevojka kupuje i zato je neophodno aktualizirati priču o menstrualnom siromaštvu kako bi se doslovno nacrtalo koliko „to“ svakog mjeseca ženu ili djevojku košta.

U samom korijenu riječi „menstruacija“ leži grčka riječ za mjesec što se zadržalo i u našem sinonimu „mjesečnica“ koji sam po sebi zvuči kao svojevrstan mjesečni ženski porez, ili kao neki režijski trošak koji se naplaćuje samo ženama. Možda bi poređenja sa troškovima održavanja automobila ili mjesečnim pretplatama za telefon, kablovsku televiziju ili internet zvučala neprikladno ali sudeći po velikom broju reakcija na sam spomen menstrualnog siromaštva u našem društvu, možda je stvarno neophodno brutalno tako kontekstualizirati taj problem da bi se shvatilo njegovo postojanje, a potom i njegove razmjere.

Reakcije javnosti na nedavnu odluku vlasti jednog bh. kantona da u škole uvede besplatne higijenske uloške još jednom je ukazala na njenu polariziranost koja se obično ne zasniva na objektivnom odnosu prema nekom pitanju nego na unaprijed formiranim političkim stavovima. Debate u bh. javnosti obično nisu oko toga da li je neka stvar sama po sebi dobra nego se zasnivaju na tome kome ona ide u prilog u tom momentu, pa su se tako i u ovom slučaju komentari kretali od nekritičkih panegirika za jedan sasvim običan potez jedne lokalne vlasti do pronalaženja svih mogućih argumenata za kritiku koji su se kretali od klasičnih relativizacija korisnosti te mjere poput „to nikada neće zaživjeti“ ili „ko će se ugraditi u nabavku“, pa do izjave jednog federalnog zastupnika koji je ocijenio kako postoje i preči problemi od toga.

Iako se zbog te izjave zastupnik susreo sa lavinom optužbi za mizoginiju i šovinizam, cijela stvar možda ne bi trebala biti označena tako teškim ocjenama budući da se ona komotno može protumačiti kao proizvod mentalnog siromaštva koje se ogleda u odsustvu čovjekove svijesti o nekom problemu dok god ga taj problem izravno ne pogađa. Takvo stanje je naročito tipično za predstavnike vlasti u Bosni i Hercegovini i ono se najbolje vidi u nemogućnosti osoba koje obnašaju zakonodavne i izvršne funkcije da prepoznaju i uvaže probleme svojih građana bilo kroz nabavku vakcina protiv COVID-19, smanjenja akciza na gorivo ili borbu protiv menstrualnog siromaštva.

S odsustvom suštinskog interesa za ovaj problem su i ostali segmenti društva i javnosti, uključujući i medije. Sa distance od nekoliko sedmica, na primjeru kratkotrajne debate o menstrualnom siromaštvu vidimo da, osim kratkog fokusa javnosti na jednu parlamentarnu diskusiju, nije bilo suštinskog bavljenja temom i da se sve manje-više svelo na polemiku baziranu na zadanim političkim pozicijama u kojoj je jedino bitno ko zastupa koji stav o temi, a sama tema po običaju ostaje u sjeni.

Zato kad pretražite internet u potrazi za značajnijim tekstovima o menstrualnom siromaštvu koji su uslijedili nakon kratkotrajnog zanimanja javnosti za ovu temu početkom aprila, naći ćete tek nekolicinu naslova uključujući tekst na portalu Radiosarajevo.ba koji ukazuje na potrebu detabuizacije ovog pitanja, tekst na Diskriminacija.ba o ukidanju poreza na uloške i o troškovima vezanim za menstruaciju, te tekst na portalu Nomad.ba o iskustvima žena i djevojaka i problemima koje im u svakodnevnom životu i radu uzrokuju menstrualne tegobe i prepreke uzrokovane menstrualnim siromaštvom.

Za čuđenje je da o ovom problemu ne postoje ni adekvatna istraživanja javnosti, tako da se podaci kojima mediji barataju uglavnom uzimaju iz sličnih istraživanja koja su rađena u susjednim zemljama, kao i iz zvaničnih statistika relevantnih međunarodnih organizacija. Možda je upravo na medijima da dosljedno insistiraju na ovoj temi i da ohrabre nadležne vlasti i organizacije civilnog društva da je nametnu u javnosti i da stvore atmosferu u kojoj će biti moguće tražiti rješenja za problem koji definitivno postoji.

Prema staroj poslovici, sit gladnog ne razumije, po defaultu tako ne razumije ni bogat siromašnog ili zdrav bolesnog pa je logično da ni neko ko nije iskusio menstrualne probleme ne može – dok mu se ne objasni – shvatiti šta znači nemati za uloške, nemati gdje ili kada promijeniti taj uložak ili ne biti u mogućnosti otvoreno pričati o tim stvarima. Zato je i više nego dobrodošlo uvođenje pojma menstrualnog siromaštva u javni diskurs koliko god on nekome nepoželjno zvučao ili koliko god nisko na ljestvici nečijih prioriteta stajao.

Problem kojeg ne vidiš ne znači da problem ne postoji, izraz za kojeg nisi ranije čuo ne znači da pojava koju označava nije postojala, i što je najvažnije – to što te problem izravno ne pogađa ne znači da nisi okružen ljudima koje on muči ali iz raznih razloga o njemu pred tobom ne govore.

Podijeli članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *