Tek odnedavo Milica Ijačić ne mora razmišljati kako do čitaonice, na predavanje ili ispit na Fakultetu za proizvodnju i menadžment u Trebinju. Ugradnjom lifta ova visokoobrazovna ustanova postala je prilagođena osobama sa poteškoćama u kretanju. Ipak, time se ne može pohvaliti svaki fakultet u Republici Srpskoj. U takvoj situaciji ova činjenica može biti prepreka za upis željenog fakulteta.
Pripremila: Marija Manojlović/Direkt
Ugradnja lifta na fakultetu za Milicu znači slobodu i olakšanje. Sve obaveze moći će obavljati samostalno bez razmišljanja da li će se tu naći neko da pomogne da, recimo, stigne do čitaonice na spartu.
„Do sada sam imala pomoć kolega koji su stvarno bili tu u svakom momentu, čak su me čekali poslije svakog ispita da završim da me spuste. Takođe, i da me popenju da izađem na ispit. I profesori su znali da siđu u prizemlje zgrade da mi drže ispit u nekim kancelarijama ili čak u hodniku, ako ne bi bilo kolega na tom ispitu“, objašnjava.
Budući studenti ovoga fakulteta neće morati da se snalaze na načine kako je to radila Milica. Bez ugrađenog lifta ili pristupnih rampi odlučiti se studirati je teško, kaže.
„Velika je prepreka ukoliko fakultet nije prilagođen jer očekivati da ti drugi ljudi pomognu je malo nelogično. Ja sam se uprkos tome odlučila, ali mi je trebao dugi niz godina jer nije bilo lako prilagoditi sebe toj nekoj potrebi da ti neko pomogne.“
Nažalost, razloga za izbjegavanje pojedinih fakulteta u Republici Srpskoj osobe sa poteškoćama u kretanju i dalje imaju. Problem pristupa i dalje nije riješen na pojedinim visokoobrazovnim ustanovama, kažu u Uniji studenata RS.
„Što se tiče Univerziteta u Istočnom Sarajevu dva fakulteta nemaju lift i to su Likovna akademija i zgrada Pedagoškog fakulteta i Poslovne ekonomije u Bijeljini. Ostali fakulteti imaju omogućen pristup studentima sa invaliditetom, u narednom periodu ćemo se potruditi da i te dvije zgrade dobiju liftove. Što se tiče Univerziteta u Banjoj Luci četiri fakulteta imaju lift a ostalih 14 fakulteta je na prizemlju i imaju rampa za studente sa invaliditetom“, kaže Stefan Slijepčević, predsjednik Unije studenata Republike Srpske.
Ugradnjom lifta ili pristupnih rampi brige studenata sa poteškoćama u kretanju se ne završavaju. Ako studiraju u drugom gradu, problem prevoza postaje izazov.
„Ja sam, recimo, htjela da studiram elektrotehniku i otići iz Trebinja zaista je bilo nezgodno baš zbog tog – kako naći prevoz, da li će to biti taksi, da li autobus koji je prilagođen mojim potrebama… Trebinje ima sreću što je mali grad, sve je smješteno u centru a centar je što se tiče arhitektonskih barijera prilagođen. Tako da studirati u Trebinju kao osoba sa invaliditetom je lagano, Studentski dom je u prizemlju tako da arhitektonskih barijera što se tiče doma nema. Ulice su nam prilagođene, ustanove koje su potrebne studentu su, takođe, dobrim dijelom prilagođene, tako da doći u Trebinje i studirati je zaista lagano. Ovo može biti poziv svim studentima koji žele da se bave nekom vrstom mašinstva jer naš fakultet je dosta vezan za mašinstvo“, ističe naša sagovornica.
Kad je riječ o javnom prevozu, generalno u Republici Srpskoj, on je uglavnom neprlagođen osobama sa poteškoćama u kretanju.
„Što se tiče javnog prevoza sve je indivodualno, zavisi od osobe do osobe, koliko je spremna da se žrtvuje jer nemamo, nažalost, prilagođen javni prevoz u Republici Srpskoj, osim gradskog prevoza u Banaluci i nekih prilagođenih taksi prevoza u većim gradovima. Što se tiče Trebinja prevoza uopšte nema za osobe sa invaliditetom, osim ako nemamo svoj automobil. Tu je glavna stvar snalaženje, da li će nas roditelji dovesti, zamoliti nekog da nas doveze ili ćemo se usuditi da nas unese u autobus“.
Po važećem zakonu i konvencijama koje je BiH ratifikovala svaka obrazovna ustanova bi trebalo da bude prilagođena osobama sa invaliditetom, kaže naša sagovornica. U Trebinju, i kad je riječ o osnovnim i srednjim školama, stanje je daleko od propisanog.
„Što se tiče osnovnih škola, one nisu prilagođene, to je problem i srednjih škola. Govorim o osobama sa poteškoćama u kretanju. Centar srednjih škola ima pristupnu rampu, gimnazija je upotpunosti neprilagođena. Nadam se da će nova zgrada koja se gradi biti po svim standardima. Tešhnička škola je dobila neku rampu ali u ovoj školi se radi o kabinetskoj nastavi i školu je nemoguće prilagoditi u ovom periodu bez lifta“, kaže naša sagovornica.
U praksi sve često zavisi od snage i volje pojedinca. Zato je, kaže, važno ohrabriti se i krenuti u ispunjavanje svojih želja.
„Treba da se ohrabrimo, jer ukoliko krenemo i ohrabrimo se, pokažemo da to želimo, neko će se sjetititi i vidjeti da postoji problem, vidjeti da ga je moguće riješiti, kao što je bilo i sa ovim fakultetom. Ja sam se odlučila da studiram, poslije mene se odlučio kolega Dušan Galić, evo sad imamo lift na fakultetu i to daje mogućnost svim studentima sa poteškoćama u kretanju da dođu ovdje, upišu fakultet, i budu naši studenti.“
Prema podacima Unije studenata RS broj studenata sa invaliditetom na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu je nešto preko 30. Taj broj je sličan i na Univerzitetu u Banjaluci. Prije 2 godine na Filozofskom fakultetu na Palama otvoren je Centar za podršku studentima sa invaliditetom. Takav centar u Banjaluci postoji od 2006. godine.