Potencijalni kupci akcija nemaju poverenje u to da dominatni vlasnik, odnosno država, dobro i transparentno upravlja preduzećem na korist svih ulagača pa nisu spremni da se izlože riziku ulaganja. To je osnovni razlog za nisku cena akcija zavisnih preduzeća na berzi, komentariše za “Direkt” ekonomski analitičar Damir Miljević.
Ako je suditi po kretanjima cena na Banjalučkoj berzi, akcije zavisnih preduzeća Elektroprivrede RS nisu atraktivne investitorima. I, mada se njihova cena ne menja mnogo- za hidrocentrale je oko 35 feninga, a za termoelektrane oko 2,5 feninga, nedavno je u jednom danu cena akcija gotovo svih preduzeća u holdingu je pala za 15-20%.
Šta je uzrok ovoj fluktuaciji i da li dnevni pad vrednosti akcija istovremeno znači i pad vrednosti preduzeća pitali smo ekonomskog analitičara Damira Miljevića.
On ističe da se teorija i praksa u ovom slučaju razilaze.
“U ekonomskoj teoriji zbir vrijednostisvih akcija nekog preduzeća u principu određuje vrijednost preduzeća jer cijena akcije odslikava spremnost nekoga da postane vlasnik preduzeća što posredno znači da je spreman toliko da plati jer se vrijednost u razmjeni dobara određuje na osnovu stvarnih transakcija kupovine i prodaje. Na primjer, kao vlasnik, možete svoj automobil da vrijednujete 50.000 KM, ali njegovu stvarnu vrijednost određuje kupoprodajna transakcija. Ako ste ga prodali za npr. 40.000 KM on vrijedi toliko, a ako ste ga prodali za 60.0000 onda vrijedi 60.000 KM a ne 50 hiljada kako ste ga vi vrijednovali. Isto je i sa vrijednošću preduzeća. Ono vrijedi onoliko koliko je neko spreman da plati za njega, tj. njegove akcije, a ne onoliko koliko vi ili ja mislimo da vrijedi ili koliko piše u poslovnim knjigama. To je naravno u teoriji. U praksi stvari stoje malo drugačije i vrijednost akcija nekog preduzeća a time i vrijednost samog preduzeća podložna je čitavom nizu drugih faktora i špekulacijama na tržištu. Nismo rijetko bili svjedoci da se vrijednost akcija neke kompanije drastično poveća ili smanji samo na osnovu glasina”, objašnjava Miljević.
Niz je razloga uticalo da akcije preduzeća u okviru MH ERS budu na tako niskom nivou, kaže naš sagovornik.
“Prvi razlog je što je najveći broj akcija i to kontrolni paket u rukama države i te akcije ne cirkuliraju na berzi pa se kuporodajne transakcije svode samo na manjinske akcionare i sporadične slučajeve. Drugi razlog je relativno loše poslovanje zavisnih preduzeća i MH ERS pa kupci smatraju da je riskantno kupiti njihove akcije. Treći i po meni glavni razlog leži u činjenici da je glavni oslonac proizvodnje MH ERS ugalj koji više nije konkurentan u odnosu na proizvodnju iz obnovljivih izvora i kupci ne žele da rizikuju ulaganjem u hartije preduzeća koja ne proizvode konkurentu robu (u našem slučaju električnu energiju iz uglja) i koja će vrlo skoro morati ići u restruktuiranje odnosno zatvranje termoelektrana za koje još uvijek ne postoji transparentan i javno dostupan plan restruktuiranja. Drugim riječima investitori (potencijalni kupci akcija) nemaju povjerenje u buduće poslovanje MH ERS, u to da dominatni vlasnik dobro i transparentno upravlja na korist svih ulagača pa nisu spremni da se izlože riziku ulaganja što se onda odražava na slabu tražnju za akcijama a slaba tražnja znači nisku cijenu”, pojašnjava ekonomski analitičar Damir Miljević za “Direkt”.