Predsjednik kompanije „Boksit“ iz Milića Rajko Dukić zatražio je od Rudnika mrkog uglja (RMU) Zenica 20 radnika, a posredstvom ambasada još 30 iz Sjeverne Makedonije i Kine. Optužio je Srpsku da ne školuje kadar potreban realnom sektoru, te obustavio sve vrste pomoći obrazovnim institucijama, uključujući i popust za prevoz učenika.
Piše: Svjetlana Šurlan/Capital.ba
U dopisu ambasadama Kine i Sjeverne Makedonije Dukić je naveo da je kompaniji „Boksit“ Milići potrebno 30 radnika, rudarske struke, za rad u podzemnoj eksploataciji na dobijanju rude boksita.
„Za osmočasovno radno vrijeme plata je 900 evra, produženi rad se plaća posebno. Smještaj, sa ishranom, je besplatan. Sa zaposlenim se zaključuje ugovor na više godina. Porezi i doprinosi plaćali bi se shodno zakonskim propisima. Bili bi Vam zahvalni, ukoliko bi se uključili da nam pomognete. Ukoliko dođe do angažmana, mi bi regulisali radne dozvole, kao i pitanja vezano za godišnje odmore, povremeni odlazak kući…“, naveli su iz „Boksita“ u dopisu upućenom ambasadama.
Nekoliko dana nakon dopisa, odnosno 20. juna ove godine, Dukić je uputio i dopis RMU Zenica u kojem im želi uspješan rad, te pita imaju li viška radnika.
„Ukoliko imate ili budete imali ‘viška’ rudarskih radnika, mogli bi da razgovaramo, da se dogovorimo da jedan broj, za sada oko 20, a kasnije i više, bude angažovano kod nas, na proizvodnji rude boksita. Spremni smo da, pored dobrih plata, obezbijedimo besplatan smještaj i ishranu, kao i eventualno druge pogodnosti, o čemu bi se dogovorili“, naveo je Dukić.
Dukić se dan kasnije osvrnuo i na obrazovni sistem Republike Srpske ističući da su na snazi zakoni i praksa koji sadašnji sistem obrazovanja u potpunosti obesmišljavaju.
„Ni približno se ne dobija ono što je potrebno, savremeno organizovanoj i funkcionalnoj društvenoj zajednici, posebno realnom sektoru, koji sve to finansira. Obzirom da ne postoji dugoročna strategija, ni u jednoj društvenoj oblasti, došli smo u katastrofalno stanje jer je struktura obrazovnog sistema uspostavljena po želji učenika, studenata i roditelja a ne onih koji to finansiraju“, istakao je Dukić.
Dodao je da najveći broj onih koji se danas obrazuju nije za potrebe realnog sektora, već za Zavod za zapošljavanje ili kao izvozna i jeftina radna snaga za razvijeni svijet.
„Problem koji danas postoji, a očigledno je da će se on usložnjavati, ide ka tome da će se, zbog nedostaka kvalitetnih i obrazovanih kadrova za realni sektor, taj sektor naći u problemu da se neće moći tehnološki razvijati, povećavati kapacitete i biti konkurentan na tržištu i uopšte opstati. To će svakako imati drastične posljedice na sve one, pa i na obrazovanje, koji se finansiraju sredstvima realnog sektora“, istakao je Dukić.
Naglasio je da je kompanija „Boksit“ Milići, od kako postoji, ulagala ogromna sredstva u obrazovanje zaposlenih i onih koji se školuju, te da je na području Milića ta kompanija u cjelosti ili u najvećem procentu finansirala izgradnju i opremanje škola. Dodao je da zauzvrat nije dobila potrebne radnike.
„Kako se, za školsku 2019/2020. godinu, nije upisao niko u zanimanja koja su neophodna Kompaniji „Boksit“ Milići, kao i drugima na području opštine, kao što su drvoprerađivači i metalska struka, obustavljaju se sve vrste pomoći, uključujući i popuste na prevoz učenika“, naglasio je Dukić.
U traganje za radnom snagom put Hondurasa, Šri Lanke, Nepala i Vijetnama uputile su se i kompanije iz Hrvatske. Uz radnu snagu iz Indije i Filipina, koja je već došla u Hrvatsku, poslodavci u toj zemlji prošle sedmice predstavili su model uvoza radne snage ističući da je interes za dolazak u Hrvatsku posebno veliki među radnicima iz Šri Lanke i Hondurasa.
Posao se nudi radnicima iz građevinskog sektora i prerađivačke industrije, kao i iz oblasti IT-ja i prehrambenog sektora.
U hrvatskim agencijama ističu da se ne bave iznajmljivanjem radnika, odnosno da radnicima samo pomažu u nalaženju posla na hrvatskom tržištu. Ipak, napominju kako se radnici koji preko njih dolaze nalaze pod njihovim svojevrsnim mentorstvom, budući da im prvih nekoliko godina pomažu u učenju hrvatskog jezika i integraciji u društvo.