Društvo ih je ubijedilo da obrazovanje nije za njih

Autor: Direkt Aktuelno Društvo
8 minuta čitanja
Ilustracija (Foto: Index.hr)

Statistika pokazuje da svaka deseta osoba u svijetu živi sa određenim oblikom invaliditeta. Pored primarne sociopsihološke barijere, prije svega u smislu diskriminacije, studenti sa invaliditetom se nažalost susreću i sa fizičkim barijerama. Broj studenata je, generalno gledajući, svakako u padu, a krivca za to nema. Da li je Zakon o visokom obrazovanju samo mrtvo slovo na papiru i zašto studenti sa invaliditetom nisu propisno registrovani u bazama podataka?

invaliditet
Ilustracija (Foto: Index.hr)

Piše: Nikola Vuksanović

Biti drugačiji, po bilo kom osnovnu, znači da postoji ogromna mogućnost da društvo takve ljude neće prihvatiti. Ustaljene društvene norme ne trpe različitosti, te je daleko lakše ukloniti i sakriti one koji se razlikuju, da se kojim slučajem ne bi narušila društvena harmonija.

“Lica sa invaliditetom, ne smiju biti lišena elementarnih ljudskih prava, ali ni želja i ambicija koje ispoljavaju”, smatra magistar sociologije Vladimir Vasić.

Prosto, kao društvo moramo da razvijamo kolektivnu svijest da lica sa invaliditetom nisu van zajednice, već naprotiv da ih dodatno integrišemo u društvo i prihvatimo ih bez bilo kakvih predrasuda i odbacivanja.

“Naročito apelujem na roditelje da kod djece usađuju svijest da se prema osobama sa invaliditetom odnose prvenstveno sa pažnjom i poštovanjem kako bi razbili predrasude i izbjegli nepotrebnu stigmatizaciju. Lica sa invaliditetom su dio nas i ni po čemu ne zaslužuju da se izdvajaju iz bilo kojih društvenih procesa”, rekao je Vasić.

Studenata sve manje

Nažalost, došlo je do pada broja studenata na oba javana Univerziteta u Republici Srpskoj. To je proces koji je uslovljen nizom drugih problema i izazova u društvu, prvenstveno izraženom negativnom demografskom strukturom. Sociolog naglašava da se razlog sve manjeg broja studenata na fakultetima može detetktovati u činjenici da nemaju adekvatne uslove, koja takva lica moraju imati, ali da ne smijemo to izvoditi kao opšti zaključak, jer svakako da ima i onih obrazovnih ustanova koje izuzetno vode računa o ovoj kateogriji studenata, te im u skaldu sa mogućnostima, obezbjeđuju potrebne i elementarne uslove, što Univerzitet u Istočnom Sarajevu svakako pruža.

Na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, prema podacima studentskih službi svih fakulteta (ukupno 17 fakulteta) koliko ih ima u sastavu Univerziteta, u toku akademske 2018/19 godine bila su 23 studenta sa invaliditetom. Zabilježen je popriličan pad broja studenata u akademskoj 2019/20. pa ih je sada 17. Statistička obrada na ovakom malo uzorku nije moguća, niti mjerodavna, jer Univerzitet u Istočnom Sarajevu ne posjeduje bazu registrovanih studenata sa invaliditetom, a razlog tom propustu nije poznat. Ovakav postupak nam daje pravo da naslutimo postojanje diskriminacije, jer nam je poznato da se baze podataka formiraju za sve i svašta, ali ne i za ovu bitnu temu.

Uzrok diskriminacije je neznanje

“Lično smatram da je uzrok svakoj diskriminaciji, po bilo kojem osnovu, neznanje. Predrasuda rađa neznanje, a iz neznanja proizilati nepovjerenje, nepovjerenje rađa strah, strah generiše otpor, a otpor može da preraste u odbacivanje i u krajnjoj liniji, nasilno ponašanje”, kazao je sociolog.

Dakle, jako je važno otkloniti predrasude i upoznati određenu društvenu pojavu. Kada je riječ o osobama sa invaliditetom smatram da smo kao društvo nedovoljno osvješćeni i da moramo kolektivno poraditi na širenju svijesti o takvim ljudima koji su dio nas i našeg okruženja.

“Mislili smo da fakultet nije za nas”

Broj studenata sa invaliditetom je zasigurno veći, nego se veliki broj njih iz svojih ličnih razloga ne registruje i, nažalost, gube svoja dozvoljena prava s obzirom na invalidnost.

“Na okruglim stolovima koje smo organizovali u sklopu Erasmus projekta Trans2Work (platforma na internetu koju toplo preporučujem da posjetite, a rezultat je trogodišnjih projektnih aktivnosti), studenti s invaliditetom su iznosili veoma porazne tvrdnje kao: “mislili smo da fakultet i studiranje nisu za nas”. Nemaju samopozdanja čak dapače, imaju osjećaj manje vrijednosti. Kažem nažalost, jer njihova invalidnost ne znači da oni ne mogu da studiraju i da se bave intelektualnim aktivnostima”, ističe prof. dr Biljana Sladoje-Bošnjak sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

Sladoje – Bošnjak smatra da nije riječ o manje vrijednim i dobrim studentima u odnosu na ostale koji studiraju. Ono što je potrebno jeste dodatno motivisanje i pozivanje osoba s invaliditetom da studiraju, jer je to njihovo pravo kao i svih ostalih.

Profesorica je bila koordinatorka na pomenutom međunarodnom projektu, a kao ishod projekta postavila je formiranje Centra za podršku studentima sa invaliditetom na UIS-u, jer je u sklopu projekta dobijena veoma vrijedna oprema (asistivna tehnologija). Oprema je namijenjena upravo slabovidim, gluvim i nagluvim, te osobama sa tjelesnim deformitetom. U pitanju je oprema koja je stigla iz EU. Nažalost, uprkos svim pokušajima da Centar radi, zbog nekih administrativnih univerzitetskih problema to se nije realizovalo u potpunosti.

“Studenti sa invaliditetom se ne pominju. Ne pozivaju i ne ohrabruju. Navodila sam kompetentnim osobama da bi to sigurno značilo najmanje 10% više upisanih studenata u odnosu na ukupan broj studenata po fakultetu. Moje iskustvo u radu sa studentima s invaliditetom je veoma pozitivno, a moja želja je bila da se u Centru zaposli bar jedan student s invaliditetom sa našeg Univerziteta i da se na taj način otvore vrata Centra za njih, da se pozovu da studiraju i da koriste opremu koja bi im i te kako pomogla u procesu učenja”, tvrdi profesorica.

Rupa u zakonu, ili zakon u rupi?

Osobe s invaliditetom imaju pravo na školovanje i profesionalno osposobljavanje i sva prava kao i ostali studenti. Međutim, osobe s fizičkim ili drugim oblikom invaliditeta moraju imati prilagođene i podešene uslove za kvalitetno studiranje i profesionalnu orijentaciju.

Zakonom o visokom obrazovanju u Republici Srpskoj uspostavljaju se principi i standardi pružanja visokog obrazovanja, u skladu sa strateškim ciljevima evropskog prostora visokog obrazovanja. Međutim, potrebno je istaći da se ovaj Zakon gotovo uopšte ne bavi pravom osoba s invaliditetom, te da se čak u pojedinim tačkama ovoga Zakona osobe s invaliditetom i ne spominju, već se koristi termin „drugi status“.

Obrazovanje za sve

Mnogo je primjera osoba sa invaliditetom u svijetu koje su svojim djelovanjem ostavili neizbrisive tragove u društvu: Nik Vujičić, Frenklin Ruzvelt, Stiven Hoking, Ludvig van Betoven i mnogi drugi. Dakle, iz ovih primjera možemo da vidimo da fizički nedostatak ne mora biti prepreka u aktivnom učestvovanju u društvenim tokovima.

Obrazovanje mora da bude dostupno svima, ali svjedoci smo, naročito u nerazvijenim zemljama da to i nije slučaj, iako se samo deklarativno pominje kako se u tom pravcu ulažu dodatni napori. Kada bismo prestali na osobe sa invaliditetom gledati bez predrasuda i licemjernog sažaljenja, pomogli bismo i njima i sebi.

Podijeli članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Skip to content