Posljednjih sedmica i mjeseci često slušamo priče o sindikalnoj borbi radnika, neka je do sada bila sa određenim rezultatima, a za neku se njima radnici još nadaju. O smislu same radničke borbe u svjetlu štrajka radnika pravosuđa, ali i nedavnog protesta zaposlenih u oblasti zdravstva i socijalne zaštite Srpske razgovarali smo sa Draganom Simovićem, predsjednikom Regionalnog sindikalnog centra Trebinje.
Prema njegovim riječima borba je jedini način da bi se poštovalo slovo zakona, kada su u pitanju prava radnika.
„Do poštovanja zakonom propisanih prava radnika možemo doći samo stalnom borbom i brigom za ostvarenje tih prava. Bez borbe sigurno nema ništa, jer ovo je surovi kapitalizam. Poslodavci gledaju samo svoj profit, a radnika će platiti samo onoliko koliko moraju“, kategoričan je Simović.
On kaže da je sindikat sada primoran da se bavi stalnom borbom za ostvarivanje Ustavom i zakonom zagarantovanih prava.
‘Neki od nedavnih primjera sindikalne borbe
Protest zaposlenih energetskog sektora smo pratili, oni su borbom došli do određenih rezultata, dok radnicima pravosudnih instiucija ni štrajk, makar još uvijek, nije bio od pomoći. A nezadovoljni na ulicama nedavno su bili i zaposleni u oblasti zdravstva i socijalne zaštite Srpske i njihov položaj je i dalje isti.
Na naše pitanje šta nam govore nedavni protest i štrajk radnika, ima li smisla borba, Simović kaže da se radničke organizacije ne mogu odreći bilo kojeg oblika borbe koji je zakonom dozvoljen i koji može dovesti do makar malog pomaka u ostvarenju radničkih prava.
Smatra da je štrajk Sindikata pravosuđa, koji je trajao duže od mjesec, imao uspjeha iako nije doveo do nekog značajnog pomaka u ostvarivanju prava administrativnih radnika.
„Imao je opet uspjeha jer ih je doveo do pregovora sa ministarstvom. Tako da se neke stvari pokreću sa mrtve tačke kad je u pitanju administrativno osoblje sudova Republike Srpske“, rekao je Simović.
Podsjećanja radi, administrativni radnici u pravosudnim institucijama RS, nakon više od mjesec štrajka, počeli su sa radom 2. aprila, nakon vanredne sjednice Skupštine sindikata pravosuđa RS-a.
Moratorij je stupio na snagu 2. aprila, jer, kako je tada rečeno, “smatraju da će kroz pregovore i doći do rješenja”.
Inače, u štrajku – koji je počeo 28. februara su bili i radnici Osnovnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Trebinju.
Povećanje minimalca proizvelo druge probleme
Prema riječima Dragana Simovića samo povećanje minimalne plate u Republici Srpskoj jeste dobro, ali problem vidi u tome što povećanje nije pratilo stepen složenosti obavljanja određenog posla.
„Tako na primjer u zdravstvu, ne pocjenjujući nijedno zanimanje, najmanje složen posao održavanja čistoće je skoro izjednačen sa radom jedne medicinske sestre. Vrlo mala je tu razlika. Tu treba doći do neke mjere pa uspostaviti odnos i povećati te plate prema stepenu stručne spreme i radnim zadacima koji se obavljaju“, rekao je Simović i dodao da sindikat nastoji da to uradi, ali da još uvijek nema ni naznaka da će se nešto konkretnije uraditi po tom pitanju.
Nema razloga za proslavu prvog maja
Prema riječima našeg sagovornika generalna ocjena je da prava radnika, u čitavoj državi, nisu na zavidnom nivou. On smatra da stoga nema razloga ni za proslavu Međunarodnog praznika rada.
„Treba da se iskaže težak položaj radnika i onih koji pošteno i savjesno zarađuju svoju platu, ali i onih koji nažalost nisu u situaciji da ostvare svoja prava u mjestima u kojima su rođeni“, rekao je Simović i dodao da je Savez sindikata donio odluku da se ove godine Međunarodni praznik rada obilježi protestom u Banjaluci koji je i planiran baš za 1. maj.