Osam godina traži posao. Prvo iskustvo uvijek joj je dokazivanje diskriminacije. Nedostaje joj vjetar u leđa. Trud, rad, znoj i suze. I apliciranje na više od 80 radnih mjesta. Bez uspjeha. Ovako Ana Kotur Erkić počinje priču.
Piše: M. Marković/ Moja Banjaluka.info
Ana je diplomirala na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci 2014. godine i od tada traži posao. Trenutno pohađa pet fakulteta: master na Međunarodnom pravu UNIBG, Građansko pravo UIS, Rodne studije FPN BG, Odnose s javnošću na Sveučilištu u Mostaru, te Međunarodne odnose i europske studije na IBU na engleskom jeziku.
Iza sebe ima četiri objavljene publikacije i devet nagrada. Sedam nagrada je od UN agencije u BiH, za izvještavanje o osobama sa invaliditetom, zaštitu i promociju prava djeteta, izvještavanje u priioritetnim oblastima – rodno zasnovano nasilje, ravnopravnost polova, zatim za promociju Ciljeva održivog razvoja i ukupan društveni angažman, nagrada mladima Grada Banja Luka, te nagrada Srđan Aleksić za izvještavanje o osobama sa invaliditetom. Prošla je prvi krug za najprestižniju britansku stipendiju Chevening. No, to nije bilo dovoljno da se zaposli.
– Nigdje ne radim, jer prosto nisam podobna. Utvrđena je diskriminacija pri konkursu u Banjoj Lluci u advokatskoj kancelariji, a drugi put u Brčkom u javnom sektoru. Tjeraju me da se popnem na treći sprat zgrade bez lifta da dođem na test i onda napišu u odgovorima na žalbu da se izvlačim na invaliditet jer nisam dovoljno dobar kandidat. To su strašne stvari – priča Ana za portal Moja Banjaluka.
Ani je dijagnostifikovana cerebralna paraliza, a trenutno je u procesu dijagnostike za autoimuno oboljenje. Živi na relaciji Banjaluka – Brčko, s ocem koji ima status izbjegle osobe tri decenije nakon rata i suprugom, koji i sam ima određene teškoće.
– Moje rješenje je da učim, da spasim zdrav razum. Upravo pišem prigovor na jedno testiranje zakazano za četvrtak. Postavljaju pitanja iz zakona kojeg nema, postoji Zakon o uredu za prevenciju korupcije, a oni pišu zakon o prevenciji korupcije i ima tu još nedorečenih stvari. Iskreno se nadam da će selekcija za Chevening proći kako želim i da idem na studije u Britaniju – kazala je Ana.
Podsjeća da od resornog ministarstva iz Republike Srpske nije dobila 200 KM stipendije za studije u Beogradu.
– Morala sam upisati fakultet u RS, konkretno na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu da bih osigurala stipendiju. Strašno je to sve ukupno, u trenutku kad studente love kao rijetke ptice, a naš gradonačelnik se pohvali da je upisao treću godinu u semestralnom upisu, jer on može da ismijava fakultetsko obrazovanje, a svi koji studiraju jer žele teško da mogu dobiti podršku – zaključuje Ana.