Šah, karte ili domine, kafa, pokoja šala i razgovor u prostorijama udruženja razbijaju monotoniju svakodnevice bilećkih penzionera, ali i služe da bar nakratko zaborave probleme. A oni su brojni. U Bileći 70 odsto penzionera prima penziju do 300 KM, dosta njih i minimalnu koja iznosi 201 KM. Nisu rijetki slučajevi da je to jedino primanje u četvoročlanoj ili petočlanoj porodici.
Pripremila: Marija Manojlović/Direkt
Korona virus smanjio je broj onih koji dolaze, jedno vrijeme i zatvorio prostorije Udruženja penzionera, koje su za mnoge pripadnike treće životne dobi možda i ključno mjesto njihovog društvenog života.
„Slobodno vrijeme provodim većinom ovdje u ovom udruženju. Tu se sastajemo, družimo, igramo domine, šah… Ja sam, inače, i predsjednik Šahovskog kluba „Hercegovac“ iz Bileće. Igramo i karte… Gledamo da se primjenjuju propisi koje je propisao Institut za javno zdravlje Republike Srpske – socijalna distanca, rastojanje, nosimo i maske…Imamo ovdje finu baštu, popijemo i piće“, priča Veselin Milićević.
Penzioner je tek odnedavno, no i prije nego što je to postao ovdje je redovno svraćao.
Za susjednim stolom nalazimo Toma Stajića iz sela Simijova. Ima preko 90 godina. I njemu društvo dobro dođe.
„Jedanaesta godina živim sam pa znadi kakav je život. Sve ti bog dao a samoću ne dao.“
Popije se u bašti doma i kafa, jeftinija nego na drugim mjestima u gradu, u skladu sa finansijskim mogućnostima ove populacije. A one su zaista skromne. To govore podaci o visini prosječne penzije u Bileći. Čak i ona, u iznosu od 374 KM, za mnoge je samo želja.
„Kod nas ovdje u Bileći je 70 odsto penzionera koji penziju imaju do 300 KM. Ima masa penzionera što izdržavaju svoju djecu pa čak i unučad, ima penzionera kojima niko ne radi u porodici a četiri ili pet članova. Ima dosta penzionera koji primaju minimalnu penziju. Za 201 KM penzioner mislim da ne može živjeti, čak i ako je sam. Dosta njih je i nepokratno, ili su bolesni. Čak ih ima dosta i da ne mogu otići da kupe lijek nego mole drugog“, objašnjava Milan Vujović, predsjednik Udruženja penzionera Bileća.
Penzioneri u Republici Srpskoj su najugroženija kategorija, kaže. Najveći problem su niske penzije i skupi lijekovi. Oni koji su još u mogućnosti gledaju da nešto dodatno zarade, pored penzije, ostali se priviknu na ono što imaju, objašnjava.
„Dolaze ljudi i nose pune kese lijekova, kažu platili 100 KM ili 150 KM. Ako penzioner primi 201 KM, što je minimalna penzija, plati vodu, plati struju, pitamo se od čega da živi. Mislim da je to strašno“, kaže Vujović.
Dug je spisak potreba i problema, ali i spisak obećanja koja penzioneri dobijaju – jeftiniji lijekovi, veće penzije… Ipak, od svega ništa.
„Prosječna penzija u odnosu na prosječnu platu u Republici Srpskoj u junu je isnosila 41,46 odsto. Mi smo na skupštini prošle godine donijeli zaključak da se penzije povećaju odosno da odnos plate i penzije bude minimum 50 odsto. Znači ako je prosječna plata 900 KM da je prosječna penzija 450. U okruženju čak imamo i da je taj omjer 60 odsto. Tu je bilo obećanja ali nije to zaživjelo. Tražili smo da se riješi i problem lijekova koji su skuplji, čak i 3 puta, nego, recimo, u Srbiji. Bilo je obećanja da će biti jeftiniji, da će penzioneri dobiti popust. Bili su nam obećali da će biti besplatan prevoz za penzionere u javnom saobraćaju, međutim ni to nije zaživljelo. Obećali su bili i besplatna ljekarska uvjerenja za penzionere za produženje vozačkih dozvola. Obećano je bilo da će popust za banje biti veći, 40 odsto, ali ostao je na 10 odsto“, nabraja naš sagovornik.
Dok čekaju da se kroz sistemska rješenja njihov položaj popravi, pomažu kroz udruženje koliko mogu svojim najugroženijim članovima – kroz jednokratne novčane pomoći, pomoći prilikom smrti člana porodice, odlaska na banjska liječanja.
„Idemo po prioritetima, prvo pomoć dajemo ako je neko bolestan, nepokretan, ide na dijalizu… Onda počnemo od minimalne penzije koja je 201 KM. Dajemo posebno onima koji su sami. Ima masa penzionera koji žive sami onda dajemo po visini penzije koliko ima sredstava.“
Bileća trenutno broji oko 2.800 penzionera a njih oko 2.300 su članovi udruženja, koje se pored članarine finasira i iz granta opštine za čiji iznos kažu da je nedovoljan. U prošloj godini im je bilo odobreno 20.000 KM, dobili su 16.000 KM. Ove godine je planirano 20.000 a do sada isplaćeno 6.500 KM.
Sad ce paketi od 24KM to su sami birali. Dobro im je kakvi su i za sta se prodaju